Odluka ocjenjivačkog suda
1026-2026-EVV - 178-26/ZG-AU/NJN - ARHITEKTONSKO-URBANISTIČKI NATJEČAJ ZA IDEJNO RJEŠENJE SRC SVETICE-STADION MAKSIMIR
Br. odluke: 1026-2026, 22.09.2026
Reg. broj natječaja: 178-26/ZG-AU/NJN
1. Rangiranje natječajnih rješenja
1. Nagrada - VG13 Architects Studio Associato
Obrazloženje ocj. suda:
Rad se ističe izrazito učinkovitim i dobro uravnoteženim urbanističkim konceptom, utemeljenim na istodobnoj prisutnosti intenzivno urbanog i intenzivno zelenog karaktera. Sportski grad oblikovan je kao integrirani sustav autonomnih arhitektonskih figura smještenih unutar kontinuiranog pejzaža. Posebno je uvjerljivo prepoznavanje glavnih urbanih pravaca: dijagonalne veze od prometnog čvorišta Borongaj, preko koso postavljenog atletskog stadiona, prema glavnoj osi parka Maksimir. Prometno čvorište nadilazi svoju infrastrukturnu ulogu i postaje velika javna platforma i ceremonijalni ulaz u kompleks – mjesto okupljanja i pripreme za sportski spektakl.
Identitet i duh izvornog stadiona Maksimir polazište su za koncepciju ovog prijedloga. Tribine su oblikovane kao niz lomljenih ploha koje istodobno nose krov, organiziraju komunikacije i uokviruju ulaze prema gradu i parku. Kompaktna forma gledališta zadržava zatvorenu i intenzivnu atmosferu utakmice, dok procjepi između tribina otvaraju stadion prema okolnoj šumi i javnim prostorima. U širem obuhvatu atletski stadion, sportske dvorane i prometni sadržaji postavljeni su kao autonomni volumeni unutar kontinuiranog šumskog pejzaža koji povezuje park Maksimir i Borongaj.
Stadion predstavlja značajan doprinos tipologiji suvremene komercijalne arene. Prijedlog inventivno reinterpretira izvorne kvalitete Turinina stadiona: lakoću lebdećih ploča, autonomiju tribina, monumentalnost konstrukcije i presudnu ulogu praznina. Četiri naizgled odvojena volumena tvore plastičnu, gotovo suprematističku kompoziciju naslaganih horizontalnih i kosih elemenata. Odnos konstrukcije, pejzaža i prostora između njih stvara snažnu, zagonetnu i prepoznatljivu siluetu, sposobnu postati novom ikoničkom figurom ovog dijela grada bez oslanjanja na konvencionalni formalni spektakl.
Fragmentacija vanjskog volumena ne umanjuje intenzitet unutarnjeg doživljaja. Forma stadiona zamišljena je kao kompaktan kondenzator kolektiva, uspostavljajući neposredan odnos između gledatelja i terena. Nogomet se interpretira kao kolektivni ritual, a stadion doživljava kao mjesto pripadnosti. Autonomna artikulacija sjeverne tribine čuva identitet legendarnog Sjevera i dodatno pojačava atmosferu utakmice. Jasna hijerarhija armiranobetonskih tribina i laganog čeličnog krova daje projektu istodobno sirov, robustan i lagan karakter. Ponavljanje, prefabrikacija i višestruke uloge dodijeljene primarnim elementima upućuju na racionalnu, ekonomičnu i izvedivu strukturu, minimalnog otiska i maksimalnog prostornog učinka.
Krajobrazni koncept uvjerljivo povezuje javni prostor, sportske programe i ekološku strukturu Maksimira. Kontrast između velikih trgova i sekvenci šumskog pejzaža uspostavlja jasan raspon od masovnih događanja do svakodnevne rekreacije. Otvorenost kompleksa, propusnost prizemne razine te sustav čistina, kišnih vrtova i pješačkih veza daju prijedlogu snažan javni karakter i omogućuju njegovo korištenje i izvan dana utakmica. Projekt nudi specifičan i ambiciozan odgovor na genius loci te predstavlja relevantan novi doprinos arhitekturi sporta.
Novi stadion, projektiran uz snažnu referencu na povijesnu strukturu, oblikuje jedinstven i specifičan prijedlog – ikonički gradski reper.
PREPORUKE OCJENJIVAČKOG SUDA
U daljnjoj razradi sve suvremene stadionske tehnologije, tehničke sustave zgrade i sigurnosne sustave potrebno je integrirati unutar primarnih arhitektonskih formi kako bi se očuvala apstraktna monumentalnost kompozicije. Posebnu pozornost potrebno je posvetiti otvorenim uglovima stadiona i njihovoj artikulaciji. Tribinu pomoćnog igrališta potrebno je razmotriti uz njegov istočni rub, gdje bi mogla formirati prostornu i akustičnu barijeru prema susjednom području. Kose zidove evakuacijskih pravaca potrebno je u kontaktu s terenom više otvoriti i učiniti propusnijima, čime bi se omogućio veći javni pristup strukturi stadiona i povezanim programima. Sjevernu granicu prema parku i ulici potrebno je oblikovati kao otvorenu i nastanjivu stou, a ne kao zatvorenu sigurnosnu kulisu, čime bi se kontinuirano zadržao osjećaj dostupnosti i pripadnosti gradu.
Iznos nagrade: 291.200,21 EUR
Iznos nagrade s PDV-om: 390.400,00 EUR
2. Nagrada - XDGA
Obrazloženje ocj. suda:
Monumentalni kvadratni okvir stadiona oslonjen je na dvanaest masivnih tornjeva, između kojih se otvaraju duboki urbani prolazi prema uzdignutoj javnoj promenadi. Iznad kontinuirane zdjele gledališta lagana krovna konstrukcija djeluje kao da lebdi, dok propusne metalne zavjese djelomično zatvaraju uglove i otkrivaju slojevitu unutarnju strukturu građevine. U širem obuhvatu središnja „Ulica sporta“ povezuje Maksimir s Borongajem, razdvaja sigurnosno zatvoreniji stadionski kompleks od otvorenog sportskog kampusa te organizira niz dvorana, trgova i krajobrazno oblikovanih čistina.
Prijedlog oblikuje veliki javni park kao produžetak Maksimira, unutar kojega su sportski programi raspoređeni kao autonomni elementi. Urbana struktura jasno je organizirana oko središnje osi prema kojoj gravitiraju svi programi. Ta os povezuje prometno čvorište, sportske sadržaje i ulaz u park Maksimir te funkcionira kao glavna javna promenada i prostorna okosnica budućeg Grada sporta. Kontinuirani raster stabala daje kompleksu snažan javni i krajobrazni karakter, dok raspored programa unutar parka stvara niz prepoznatljivih urbanih prostora i omogućuje svakodnevno korištenje neovisno o velikim sportskim događanjima.
Kolaž se koristi kao osnovna metoda artikulacije. Pojedine zgrade, otvoreni prostori i krajobrazni elementi zadržavaju vlastiti identitet, a istodobno tvore koherentan sustav. Takav pristup uvjerljivo odgovara na složenost lokacije i stvara robustan, otvoren i suvremen sportski kampus. Arhitektura nije zamišljena kao zatvoren sklop, već kao zbir javnih institucija smještenih unutar parka, pri čemu središnja os cijelom sustavu daje prostornu jasnoću i čitljivost.
Stadion je određen snažnim dvojnim karakterom: intenzitet kompaktne unutarnje arene suprotstavljen je otvorenosti prema gradu i krajoliku. Kontinuirana i precizno oblikovana zdjela stvara koncentriranu, sugestivnu atmosferu suvremenog nogometnog hrama. Istodobno niz masivnih stupova raspoređenih duž perimetra nosi uzdignute lođe i javne prostore usmjerene prema okolini. Ceremonijalna stubišta, otvorena vrata i kontinuirana javna promenada pretvaraju stadion u zajednički urbani sustav koji ostaje dostupan, nastanjiv i čitljiv i izvan dana utakmica. Njegova monumentalnost proizlazi iz ritma konstrukcije, a ne iz zatvorenosti volumena.
Kombinacija precizno oblikovane gledališne arene, otvorenih javnih prostora i kolaža arhitektonskih elemenata daje projektu snažan identitet te predstavlja relevantan doprinos suvremenoj sportskoj arhitekturi. Stadion istodobno funkcionira kao sportska građevina i javni prostor. Prijedlog je apstraktan i dovoljno otvoren da prihvati različite obrasce korištenja, dok veliki park i pješačka mreža pružaju uvjerljiv okvir za dugoročni razvoj cijelog kompleksa.
Prijedlog je prezentiran suzdržano u odnosu na ambiciju i prostorni potencijal samog koncepta, zbog čega nekoliko važnih odnosa ostaje nedovoljno elaborirano. Snažna simetrična koncepcija stadiona uspješno objedinjuje unutarnji prostor i stvara sugestivnu atmosferu gledališta, no njezina jednaka primjena na sve strane manje je uvjerljiva.
Iznos nagrade: 182.000,13 EUR
Iznos nagrade s PDV-om: 244.000,00 EUR
3. Nagrada - Podnositelj rješenja: Plan Común, Plan Común - Autor, Studio Muoto - Autor, EGITURA - Nositelj prava, DATA architectes - Autor, ATMOS LAB - Nositelj prava, Beatriz Borque - Autor, Beatriz Saladich - Autor
Obrazloženje ocj. suda:
Urbana vrijednost prijedloga osobito je vidljiva u iznimno kvalitetnom krajobraznom projektu. Park Maksimir produžuje se prema jugu kroz prostrane livade, rubove šume, vrtove, infiltracijske bazene i pješačku promenadu u smjeru sjever–jug. Krajobraz se ne tretira kao rezidualni prostor između građevina, nego kao primarna infrastruktura koja povezuje sportske programe, znatno povećava udio javnih zelenih površina i uspostavlja novo urbano središte. Sustav otvorenih prostora omogućuje javni život tijekom cijelog dana, dok aktivirano podnožje stadiona oblikuje niz javnih prostora i terasa dostupnih i izvan režima sportskih događanja.
Izložena konstrukcija i četiri jasno artikulirane tribine oblikuju stadion kao otvoreni urbani okvir oslonjen na aktivni podij koji sadrži javne programe, ulaze i ozelenjene terase. Sjeverna tribina kombinira kontinuirani zid navijača s natkrivenim javnim prostorom okrenutim prema parku Maksimir, dok istočna strana integrira glavnu i trening-tribinu. U širem obuhvatu sportski sadržaji grupirani su uz pješački bulevar koji povezuje Maksimir s Borongajem kroz livade, rubove šume, vrtove i krajobrazne sustave zadržavanja vode.
Stadion je zamišljen kao društvena infrastruktura, a ne kao zatvoren monumentalni objekt. Njegova temeljna kvaliteta proizlazi iz snažne dvojnosti: aktivna javna baza usmjerena je prema gradu i parku, dok je racionalna stadionska struktura podignuta iznad nje i intenzivno aktivirana tijekom utakmica. Takva hibridna organizacija unutar jedne jasne i demokratične strukture povezuje dva naizgled suprotstavljena programa – svakodnevnu javnu palaču za navijače i građane te suvremeni hram sporta.
Arhitektura je antimonumentalna, otvorena i izravna. Eksponirana konstrukcija i sirova materijalnost evociraju kvalitete nekadašnjeg stadiona i prevode ih u ekonomičan i prilagodljiv suvremeni sustav. Forma ne proizlazi iz autonomne skulpturalne geste, nego iz društvene aktivnosti, kretanja i korištenja prostora. Zapadna tribina djeluje kao urbana fasada kompleksa, dok uzdignuta javna baza posreduje između pješačkog mjerila i monumentalnosti tribina. Racionalan konstrukcijski i izvedbeni model, lokalno prilagođena vegetacija te krajobrazni sustavi jednostavni za održavanje uvjerljivo povezuju ekonomičnost i održivost.
Slabija strana prijedloga relativno je skromna artikulacija sadržaja ispod južne tribine. Za razliku od uvjerljive otvorenosti i robusnosti ostalih strana stadiona, njezin gornji dio poprima karakter konvencionalne poslovne zgrade, čime se djelomično slabi jedinstvo glavne arhitektonske ideje.
Unatoč tome, projekt nudi snažan i koherentan odgovor na programski zadatak: stadion kao otvorena društvena platforma, otvorena kuća i fleksibilna javna infrastruktura, čija arhitektonska vrijednost proizlazi iz svakodnevnog života, a ne samo iz reprezentativne forme.
Iznos nagrade: 109.200,08 EUR
Iznos nagrade s PDV-om: 146.400,00 EUR
4. Nagrada - Podnositelj rješenja: njiric plus arhitekti, d.o.o., njiric plus arhitekti, d.o.o. - Nositelj prava, HRVOJE NJIRIĆ - Autor, ISKRA FILIPOVIĆ - Autor
Obrazloženje ocj. suda:
Kupola obavija stadion kao propusna klimatska ovojnica, jasno odvojena od gledališta kružnim aktivacijskim prstenom koji sadrži javne i servisne programe, ophode i prostore okupljanja. Podnožje i vitki vodotoranj dodatno definiraju siluetu kompleksa i pojačavaju njegovu prisutnost unutar lokacije. U širem obuhvatu sportske dvorane i atletski sadržaji stapaju se s ozelenjenim humcima, jezerima i vijugavim stazama, dok se fragmenti srušenih građevina ponovno koriste u krajobrazu kao dio novog parkovnog sustava koji se proteže prema Borongaju.
Prijedlog razvija stadion kao „kuću unutar kuće“ i „grad unutar grada“ – mikrokozmos programa i prostora smještenih ispod propusne klimatske kupole. Središnja figura golemog mjerila djeluje poput urbane košnice: kompaktno gledalište oblikuje intenzivnu društvenu jezgru, dok je vanjska ovojnica zamišljena kao zaštitna, ventilirana i prilagodljiva klimatska opna. Između tih dviju struktura nastaje kružni aktivacijski prsten kao prijelazni prostor između stadiona, parka i grada.
Urbanistički koncept temelji se na zrcaljenju Maksimira i stvaranju kontinuiranog klimatskog krajobraza. Preostali sportski sadržaji ugrađeni su ispod ozelenjenih humaka i organizirani oko jezera, vijugavih staza i pristupačnih krovnih pejzaža, čime arhitektura u velikoj mjeri postaje podređena topografiji. Stadion snažne prisutnosti, apsolutne forme i pamtljive siluete uspostavljaju novu središnju figuru cijelog prostora.
Posebna kvaliteta projekta njegov je iznimno razrađen pristup održivosti i klimatskoj regulaciji. Heksagonalna ovojnica odgovara na orijentaciju, osunčanost i zahtjeve ventilacije, dok krajobraz djeluje kao infrastruktura za hlađenje, zasjenjenje, upijanje oborinskih voda i povećanje bioraznolikosti. Strategija kružnog gospodarenja dodatno uključuje ponovnu uporabu materijala postojećeg stadiona, čime održivost istodobno postaje tehnološko, ekonomsko i kulturno načelo. Jedinstvena forma artikulirana je u odnosu na program i okolišne uvjete, dok unutrašnjost funkcionira kao kolaž jednako pažljivo razmotrenih elemenata.
Prijedlog je konstrukcijski i tehnološki izrazito ambiciozan. Dvostruki sustav gledališta i goleme kupole, zajedno s iznimnim mjerilom nosive konstrukcije, otvara pitanja ekonomske izvedivosti, održavanja i dugoročne racionalnosti korištenja. Mjestimice monumentalna konstrukcija dominira unutaršnjim prostorima i samim stadionom, dopuštajući klimatskoj ovojnici da postane izraženija od programa koje bi trebala objediniti. Unatoč tome, projekt predstavlja izrazito koherentnu, pamtljivu i tipološki ambicioznu viziju stadiona kao klimatski reguliranog urbanog mikrokozmosa.
Iznos nagrade: 87.360,06 EUR
Iznos nagrade s PDV-om: 117.120,00 EUR
5. Nagrada - Podnositelj rješenja: P2PA SPÓŁKA Z OGRANICZONĄ ODPOWIEDZIALNOŚCIĄ, LAN S.A.R.L D'ARCHITECTURE - Autor, P2PA Spółka z ograniczoną odpowiedzialnością - Autor
Obrazloženje ocj. suda:
Prijedlog se temelji na iznimno jasnoj urbanističkoj kompoziciji nekoliko geometrijski različitih elemenata – trokuta, linije, kruga i pravokutnika. Trokutasti trg uspostavlja dijagonalnu vezu između smjera Zvonimirove ulice i glavne osi Maksimira, dok linearna kralježnica povezuje južno prometno čvorište s parkom. Takva redukcija stvara lako razumljiv, čitljiv i pamtljiv sustav javnih prostora, iako mjerilo pojedinih volumena mjestimično sužava glavni pristupni koridor.
Stadion je zamišljen kao monumentalna, gotovo hramska građevina, a ne kao neutralna suvremena ovojnica. Dominantan trijem obavija gledalište i oblikuje zasjenjenu promenadu izrazite prostorne snage. Ritam konstrukcije daju pročelju snažnu plastičnost te uvjerljivo povezuju arhitektonski identitet, operativnu jasnoću i koherentan javni prostor. Primjena konvencionalnih građevinskih materijala djeluje neočekivano i osvježavajuće u kontekstu suvremenih stadiona.
Crvena betonska rebra uspostavljaju prepoznatljiv vanjski ritam stadiona i oblikuju niz dubokih arkada uz uzdignutu ulaznu esplanadu. Nosivi sustav postaje glavni arhitektonski izraz, dok se plave tribine te geometrija punog i praznog referiraju na identitet Dinama. U širem obuhvatu trokutasti trg, uzdužni pješački bulevar, kružna promenada oko bazena i atletskih sadržaja te južni blok dvorana organiziraju kompleks u jasno čitljiv sustav javnih prostora.
Projekt uspostavlja snažnu i odmah prepoznatljivu cjelinu. Integracija glavnog i pomoćnog stadiona, jasno slojevito razdvajanje korisničkih skupina i kompaktna organizacija pokazuju visoku razinu funkcionalne razrade. Kružna promenada povezuje bazen i atletske sadržaje te kompleksu daje pamtljiv identitet, ali istodobno zatvara neke od prirodnijih pristupa postojećem bazenu i smanjuje propusnost središnjeg dijela lokacije.
Najmanje uvjerljiv aspekt prijedloga leži u doslovnosti njegova simboličkog i grafičkog jezika. Crveno-plava koloristička shema djeluje nametnuto arhitektonskom jeziku koji je inače vrlo snažan. Odabrane boje nisu dosljedno povezane s tradicionalnim identitetom kluba i grada. Unatoč tome, jasnoća urbanističkog koncepta, monumentalna prisutnost i razumljiva funkcionalna organizacija čine ovaj prijedlog uvjerljivim i pamtljivim.
Iznos nagrade: 58.240,04 EUR
Iznos nagrade s PDV-om: 78.080,00 EUR
2. Ocjenjivački sud
Toma Plejić, ovlašteni arhitekt, STUDIO UP, predsjednik Udruženja hrvatskih arhitekata; član
(potpis)
........................................................................................
Kersten Geers, arhitekt, OFFICE KGDVS, Belgija; član
(potpis)
........................................................................................
Francois Chas, arhitekt, NP2F, Francuska; član
(potpis)
........................................................................................
Vasa Perović, ovlašteni arhitekt, BEVK PEROVIĆ ARHITEKTI, Slovenija; član
(potpis)
........................................................................................
Mia Roth Čerina, arhitektica, ROTH&ČERINA ARHITEKTI, Hrvatska; član
(potpis)
........................................................................................
Nenad Fabijanić, ovlašteni arhitekt, ARHITEKTONSKI STUDIO FABIJANIĆ, Hrvatska; član
(potpis)
........................................................................................
Zvonimir Boban; član
(potpis)
........................................................................................
Tonči Glavina, ministar turizma i sporta, Vlada RH; član
(potpis)
........................................................................................
Tomislav Tomašević, gradonačelnik Grada Zagreba, Grad Zagreb; član
(potpis)
........................................................................................
Vjera Bakić, ovlaštena arhitektica, STUDIO PLAZMA, Hrvatska; zamj. člana
(potpis)
........................................................................................
Iva Hudan, ovlaštena arhitektica, gl. savj. ministra prost.uređ., gradit. i drž.imovine; zamj. člana
(potpis)
........................................................................................
Luka Korlaet, ovlašteni arhitekt, dogradonačelnik, Grad Zagreb; zamj.člana
(potpis)
........................................................................................
3. Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove odluke može se izjaviti žalba u roku od 10 (deset) dana od dana njezina primitka sukladno članku 414. ZJN.
Žalba se izjavljuje Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave, u pisanom obliku, a dostavlja se elektroničkim sredstvima komunikacije putem međusobno povezanih informacijskih sustava Državne komisije i EOJN RH. Žalba koja nije dostavljena sukladno navedenom odbacit će se.